Kolumne

Da platim!

Korona kriza nam nije otkrila ništa bitno novo, samo je, kao moćnim reflektorima, osvijetlila turobnu stvarnost u kojoj živimo već godinama. Ispostavilo se, jasno i neumoljivo, koliko smo siromašno, sakato, nefunkcionalno društvo, koliko nam je privreda slabašna i koliko su oni, koji bi trebalo da budu lideri, ustvari, ljudi bez ideja i kreativnosti, koji se oslanjaju isključivo na moć po principu „udri po slabijima i budi dobar sa jačima“.

Da platim!
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Turistička sezona u RS je propala, bar u prvom poluvremenu. U maju 2020. promet je pao za gotovo 94 odsto u odnosu na isti mjesec lani, a ni juni nije bio mnogo bolji.

Statistike pokazuju i to da turizam u RS zavisi uglavnom od stranaca, pogotovo od gostiju iz regiona, koji u Srpsku, da se ne lažemo, dolaze da jeftino jedu i piju i da za male pare uživaju u prirodnim ljepotama i uslugama potplaćenih konobara, kuvara i sobarica.

Stranaca sada nema, ne samo zato što su granice sa EU zatvorene. Ako već rizikuju da se na putovanju zaraze koronom, oni koji imaju novaca ipak će izabrati neke atraktivnije i poznatije destinacije. Oni koji novaca nemaju, jer su ostali bez posla, jer im je prepolovljena plata ili je njihov mali biznis na izdisaju, ne idu nigdje. U takvoj je situaciji i većina potencijalnih domaćih turista.

U svemu tome ugostiteljima i hotelijerima u RS nije lako. Bore se, kažu, za opstanak, plaše se da će, ako se ovako nastavi, biti ugroženo 15.000 radnih mjesta. I šta su ti čestiti preduzetnici smislili u takvoj situaciji? Ne treba tri puta pogađati: oni, naravno, traže „pomoć države“. Traže odštete za noćne klubove, popust u plaćanju doprinosa, jeftiniju struju, oslobađanje od lokalnih taksi …

Ako vlasti, kojim slučajem, ne udovolje njihovim zahtjevima, oni će vjerovatno diskretno podsjetiti da bi 15.000 radnika moglo ostati na ulici. Takva igranka vladajućima ne treba, pogotovo uoči izbora. Znači, zavlačenje ruke u džep građana RS izvjesna je opcija. Tako će i oni koji, zbog krize, mjesecima nisu kročili u kafanu, platiti ceh.

Pitanje je da li će od „pomoći države“ imati koristi konobari koji za mršavu platu od jutra do mraka po najvećoj vrućini dvore goste s maskom na licu. I da li su ugostitelji i hotelijeri, dok im je išlo dobro i dok su zarađivali ohoho, profit dijelili s građanima Srpske? Ili, recimo, zarađeni novac ulagali u unapređenje ponude, edukaciju ili u modele poslovanja u doba krize?